Druženja u tuđini

Hrvatska je sve prisutnija u nizozemskim zbivanjima. Od našeg zadnjeg javljanja, u srpnju, bilo nas je opet u medijima i u književnoj stvarnosti. 

Recenzije

U kolovozu, renomirane dnevne novine Trouw (tiraža oko 88.000) posvetile su dio subotnjeg izdanja našoj zemlji i par stranica našoj književnosti. Dva KLIN-ova izdanja, Zavirivanje Gorana Tribusona i Kafkin prijatelj Mire Gavrana doživjela su iscrpne, dobre recenzije i (privremeni) skok u prodaji na razine koje inače samo želimo.

“Hrvat Miro Gavran poigrava se činjenicama i fikcijom u kratkom romanu o Franzu Kafki”

Gotovo istovremeno objavljen je na Youtube kratki prikaz nizozemske izvedbe Gavranove Lutke. Pogledajte film na dnu stranice.

Porast interesa za Tribusonovog inspektora Banića polako ali sigurno vodi prema izdavanju Dublje strane zaljeva, trećeg romana iz serije negdje tijekom sljedeće godine.

“Naročito je zanimljiva Tribusonova slika Zagreba u osamdesetim godinama”

Isti mjesec objavljena je i lijepa recenzija Kapljice i kamena na platformi za nizozemske knjižnice. Zapaženo je da su i tekstovi i ilustracije izrađeni s puno ljubavi za male čitatelje i za krški krajolik. Knjiga se preporuča kao dobrodošla za mlade istraživače i kao primjer za snagu jedne jedine kapljice.


U Rotterdamskoj knjižnici

U subotu 10. studenog održali smo u suradnji sa Hrvatskom školom u Rotterdamu i Haagu prezentaciju dvije knjige za djecu i mlade: Kapljica i kamen Damira Lackovića i Trpimira Vedriša i One misle da smo male Julijane Matanović i Anke Dorić.

Sastali smo se u ugodnoj čitaonici središnje rotterdamske knjižnice za dvosatni program u prisustvu nastavnica, roditelja i obitelji učenika i uobičajenih subotnjih posjetitelja.

Nakon pozdravne riječi domaćina knjižnice, u kojoj se već dulje zalažu za višejezičnost mnogih doseljenika, i Helene Majetić u ime Hrvatskog Veleposlanstva u Nizozemskoj (ovdje je priopćenje Veleposlanstva o događaju), prevoditeljica ove knjige i pokretač projekta Nada Šunjić ispričala je djeci o skrivenim krškim ljepotama hrvatskog krajolika. Program je bio dvojezičan. Učenici Hrvatske škole čitali su izvatke iz knjige na hrvatskom i nizozemskom i pokazali ne samo dobro znanje oba jezika, već i naklonost igrokaznom čitanju koje su vježbali sa nastavnicama Ankicom Šuman i Snježanom Đerek.

Drugi dio programa bio je posvećen romanu za mlade One misle da smo male. Nakon mojeg uvoda u specifičnost ove knjige u kojoj su sjedinjeni književni i zdravstveno-odgojni aspekti, stariji učenici čitali su odlomke na oba jezika. Njihova nastavnica Ankica Šuman obratila se potom djeci i roditeljima pozivom na što više čitanja i naglasila važnost čitanja za emocionalni i mentalni razvoj mladih. Pogledajte ovdje blog Hrvatske nastave Rotterdam s više slika tog subotnjeg poslijepodneva.

Službeni dio druženja završen je još jednim važnim korakom: Nada Šunjić poklonila je dio svoje zbirke dječjih knjiga na hrvatskom rotterdamskoj knjižnici i time osnovala policu za hrvatsku književnost. Prisutni su pozvani služiti se poklonjenim knjigama i ustupiti vlastite knjige za opću upotrebu i daljnje širenje hrvatske kulture i običaja.

Prijevod Marije Jurić Zagorke

U subotu 3. studenog održan je u sveučilišnom kazalištu simpozij pod naslovom Jesen 1918: komešanja u Europi u organizaciji Slavistike Amsterdamskog sveučilišta. 

Program se sastojao od pet zanimljivih predavanja o povijesti Austro-Ugarske i položaju slavenskih jezika u okviru monarhije, muzikalnog dijela i proglašenja pobjednika natjecanja prevoditelja sa hrvatskog, poljskog i češkog na nizozemski. 

Naše područje bilo je jako dobro zastupljeno sa dva predavanja: Radovana Lučića i Janneke Kalsbeek o povijesnom razvoju slavenskih jezika pod vladavinom Habsburgovaca, te Guide Snela o društveno-jezičnim strujanjima nakon prvog svjetskog rata. Lučić je autor novog velikog hrvatsko-nizozemskog rječnika i prevoditelj sa nizozemskog na hrvatski, Kalsbeek je jezikoslovka i stručnjak u čakavskim dijalektima, a Snel je prevoditelj na nizozemski, autor novijih prijevoda Krležine proze i drama.

Prevodilačko natjecanje sa hrvatskog vodilo se na temelju odlomaka iz autobiografske proze Marije Jurić Zagorke. Neposredni tekstovi iz više razdoblja njezinog života pokazali su se zahtjevnima u prijevodu na drugi jezik u drugom području i drugom vremenu. Tročlani žiri kojeg su činili Radovan Lučić, Janneke Kalsbeek i ja, dodijelio je dvije nagrade. Pobjednica Mirna Furdek, prevoditeljica sa hrvatskog nastanjena u Brusselu, već je osvajala nagrade svojim prijevodima. Drugu nagradu je dobio Dirk de Gans, student hrvatskog na amsterdamskom sveučilištu. Čestitke!

Novo izdanje KLIN-a

Početkom 2019. izlazi nam nova knjiga: dva romana Ivice Prtenjače. Na preporuku Ivičinih kolega-pisaca, često spominjanog Gorana Tribusona i Mire Gavrana, kao i po vlastitom uvjerenju, prevela sam Dobro je, lijepo je i Brdo. Oba romana su kratke intimne skice pune humora i oštrih zapažanja. 

Dobro je, lijepo je prvi je Prtenjačin roman objavljen 2006., nakon što se afirmirao kao pjesnik. U dvadesetak kratkih odlomaka upoznajemo se sa životom glavnog junaka Ivice koji u potrazi za poslom dolazi u Zagreb i nalazi ga konačno u knjižari u Bogovićevoj ulici. Usprkos očito teškom razdoblju punom neočekivane usamljenosti i većih količina neizbježne pive, Ivica nije čovjek kojeg bi se žalilo. Ljepota življenja krije se u sitnicama koje mu ne promiču, u pokojem grijehu pred kojim ne izmiče i u trajnom nastojanju shvatiti, osjetiti, učiniti dobro, postati boljim čovjekom. Ne uspijeva uvijek, ali vrijedno je pokušati. Jer 

(…) sve se već dogodilo. Dobro je, lijepo je. 

Osam godina kasnije izlazi mu drugi roman, Brdo. Knjižara u kojoj je radio je propala, glavni lik kojeg prepoznajemo i bez imena ostao je bez tog i nekoliko drugih namještenja, ali ne brine oko toga naročito:

Za vjernost svom Muzeju nisam, srećom, dobio ručni sat, nego zakonom propisanu otpremninu, imao sam pred sobom šest mjeseci da se snađem i potražim novi posao. Znao sam sa će na kraju posao naći mene, tako da nije bilo nervoze, nigdje mi se nije žurilo. 

Ljeto sam proveo pijući, čekajući, kako je jedan njemački pjesnik davno rekao: na opojnost minus horor, na meduzu, na ludi bombarder koji će nas sve probuditi.

Povlači se u tromjesečnu samoću na vrh brda na otoku, u karaulu iz koje će okolinu čuvati od požara. Jedino stalno društvo su mu stari magarac Viskonti, blavori, divlje svinje i strah. Postaje snažniji, čvršći, muževniji od prethodnika u prvom romanu, slojevitiji. Predivna proza, pročitajte je ako još niste. Dobitnik nagrade V.B.Z-a i TISAKmedije za najbolji roman 2014. Nizozemsko izdanje izlazi početkom 2019. godine.

Nizozemska “Lutka”

LUTKA (komedija) – tekst Miro Gavran – prijevod Sanja Kregar – režija i scenario Hanna Grosfeld-Buda – glumci Rimanta Tavo i Bart Mathijssen glazba Deborah Jacobs – svjetlo Marc Joosen – produkcija Buda staging performance


Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s