Roman Marinka Koščeca iz 2005., prijevod na engleski iz 2013.
Izuzetno uzbudljiv i sadržajno bogat, roman Marinka Koščeca donosi priče dvoje glavnih likova, likovne umjetnice i lingvista – lektora u izdavačkoj kući. Ispričan polubiografski i vrlo često s dozom filozofskog razmatranja, autor nas uvodi u kompleksan svijet dvoje mladih protagonista. Njihove će nas priče voditi sve do daleke i hladne Kanade. Rođeni istoga dana, iste godine, u istoj bolnici – njih dvoje prst sudbine razdvojio je već prvoga dana. Odrastanje u depresivnim okolinama, neimaštini te u nedostatku jednog roditelja – oblikovati će njihov pogled na svijet i dati im priliku da kreiraju vlastiti. Nesretni i depresivni, nezadovoljni životom, pričaju nam o svojem odrastanju, okolini i jedno za drugim uvlače nas u svoje živote. Autor nam tako tijekom cijele knjige, poglavlje za poglavljem, donosi malo njezinu priču a malo njegovu, nikada u potpunosti ne otkrivajući njihova imena, tek njihove osjećaje i životne sudbine. Tako blizu a tako daleko jedno od drugoga oni postaju lica s maskama. Tek će nakon niza godina usred jedne od promocija knjiga kojoj su oboje morali prisustvovati odmah shvatiti jačinu povezanosti između sebe i započeti vrlo kratku, ali snažnu ljubavnu vezu. Snažne emocije, ispričane s obje strane, prikazati će kako ipak postoji svjetlo u tom crnom i tmurnom svijetu i kako ljubav u tome ima najsnažniji utjecaj. Pričajući svoje priče, sa svakim od protagonista se možemo positovjetiti na ovaj ili onaj način jer toliko su životnih situacija prošli da se čini teškim ne pronaći barem djelić sebe u nekoj od njih. Traganje za samim sobom nastavljaju i dalje, ali sami, ona u svojoj zagrebačkoj svakodnevici, a on u dalekoj i ledenoj Kanadi, prognan vlastitim razmišljanjem i ljubavi koja naprosto nije mogla opstati.
Zbog svoje sadržajnosti i tematike čini se izuzetno teškim žanrovski svrstati ovaj roman. Možda je upravo u tome ključ razumijevanja ovog djela – to što on sadrži elemente i obiteljskog i egzistencijalističkog i ljubavnog, ali i romana pojedinca. Otkrivajući težak put i kompleksnu strukturnu podlogu, Marinko Koščec u tom smislu nadahnjuje čitatelja da ne odustane od čitanja. Tako čitatelj ostaje prikovan uz samu knjigu, u želji da sazna postoji li happy end za njih dvoje ili kakva će ih drugačija sudbina zadesiti. I odgovor zapravo dokučujemo sami. U nekim dijelovima čini se kao da autor piše autobiografski, biografski pa čak i filozofski sa svojim razmatranjima. Međutim, djelo je uvijek napisano odlučno, pomalo satirično i empatično, usput prikazujući surovu realnost Hrvatske u poslijeratnom Zagrebu. Ulogu inteligentnih autsajdera, modernih intelektualaca dodijelio je upravo njima – njemu i njoj – kako bi nam pokazao razmišljanja obje strane. Kako bismo shvatili što proživljava on, a što ona.
Biblioteka KLIN 