Jedini svjedok ljepote

1955.jpg

Roman Mire Gavrana iz 2010.

Miro Gavran nas u svojem romanu uvodi u život četrdesetogodišnjeg sveučilišnog profesora i književnog kritičara. Svjestan načina života u koji se uvukao prije mnogo godina, svoje samotnjačke dane provodi predavajući svojim studentima te pišući književne osvrte za Vjesnik. Povremeno održava vezu sa jednom ženom, vezu koja se nikad nije mogla javno obznaniti. Njegovu monotonu svakodnevicu prekinut će iznenadan poziv tajnovite Stele, mlade žene nepoznata identiteta i pozadine. Pristajući na taj susret, on će izaći iz svoje dosadne svakodnevice i započeti život kojeg će autor prenositi prikazujući malo zagrebačku, a malo maltešku svakodnevicu. Time će čitatelja svaki put ostaviti u posvemašnjem neznanju i želji da što prije sazna poveznicu ta dva mjesta radnje. Misteriozna žena Stela ima samo jednu želju – a to je da on, ali samo on, pročita njezin roman. Začuđen tom molbom, pristaje biti njezinim jedinim čitateljem, te uskoro jedinim obožavateljem napisanoga djela. Polako ulazi u svijet u kojem pokušava odagnati njezinu misteriju te saznati više o njoj. Njihovi osjećaji se postepeno razvijaju. Međutim njihova veza je, prema njezinim riječima, nemoguća. Prisjećajući se svega što je tijekom života proživio, ponovna samoća ga emotivno i fizički dokrajči te se u trenutku najveće slabosti Stela ponovno vraća u njegov život. Ovaj put na duže vrijeme. Konačno spremni započeti svoju vezu, odlaze na odmor gdje on saznaje njezinu tajnu i otkriva pozadinu njezina misterioznog ponašanja. Priliku za ponovni razgovor s njom više neće imati, a događaji koji se tijekom romana zbivaju na Malti konačno će čitatelju otkriti namjeru glavnog junaka – želju da i sam dozna kakva je bila njegova misteriozna književnica, čiji je on bio jedini čitatelj.

Ljubavni roman instrigantne i zanimljive radnje, donosi prikaz svakodnevice jednog pojedinca čiji se svijet promijeni u trenutku kada u njega uđe tajnovita mlada žena. Poglavlja romana pisana su na način da čitatelju objasne gdje i kada se radnja događa kako bi se tek na samom kraju romana mogli povezati svi događaji i likovi. Roman savršeno prikazuje život pojedinca, samca koji svoje dane provodi u tišini i jednu osobu koja je u mogućnosti tog pojedinca probuditi iz stanja vegetacije.

Možda najbolji način za prikazati zašto je ovaj roman bitno čitati daje sam autor na 148. stranici kada glavni junak kaže: “Najljepše i najdublje čitateljsko iskustvo ostvarujemo upravo dok čitamo svoje pisce.”, te nastavlja na idućoj stranici “Za nas mora biti i jest najvažnija upravo naša književnost. I to zato što čitajući djela naših pisaca najbolje možemo razumjeti na što se odnose.” Upravo takav prikaz daje i Miro Gavran u ovom sjajnom romanu, romanu samotnjaka koji je barem na kratko izašao iz svoje rutine.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s