Sva sreća da smo uporni

26. studenog 2013.

Nakon dugogodišnjeg rada i nevjerojatne upornosti ‘jednog od naših’ u Amsterdamu je 22. studenog izašao prvi Hrvatsko-nizozemski rječnik. 

Lucic

Davne 1995. mladi slavist i jezikoslovac pri Amsterdamskom sveučilištu Radovan Lučić odlučio je popuniti nedopustivu leksikografsku i kulturnu prazninu i započeo rad na spomenutom rječniku. Osamnaest godina kasnije slavimo objavljivanje rezultata upečatljivog posla sa više od 36000 pojmova (natuknica) predviđenih za korisnike obaju jezika. Lijepa tvrdo ukoričena knjiga od šesto stranica djeluje elegantno, nije predebela i na prvi pogled ničim ne odaje ogroman posao niti nepregledni niz prepreka koji joj je prethodio. IMG_5277

Naime, iz uvodnih govora tijekom svečane promocije rječnika lako se razabire ne samo to da je sastavljanje rječnika vraški opsežan stručni posao, već i to da je rad na ovom projektu prošao faze specifičnih poteškoća praktične, financijske i političke prirode. Za sve tvrdnje osim ove zadnje upućujem na sam rječnik: od uvodne riječi, bibliografije, popisa kratica i oznaka, preko uputstava za izgovor i upotrebu do samog rječnika od a do žvaliti, te do nekih osnovnih pravopisnih i gramatičkh pravila kako hrvatskog tako i nizozemskog jezika, napisanih na oba jezika. Već i da sve ide glatko, radilo bi se o hvale vrijednom podvigu.

Lutz rug

A nije sve išlo glatko. U uvodnoj riječi Lučić suptilno spominje Ovaj rječnik rezultat je mnogogodišnjeg samostalnog te dvogodišnjeg kolektivnog rada. Čitajte: preko petnaest godina često obeshrabrujuće potrage za sredstvima i vlastitog rada na rječniku i dvije zadnje godine koje su prošle otprilike onako kako je cijeli proces trebao proći: s grupom suradnika plaćenih za posao.

Neugodna je ali i neumitna spoznaja da smo u nizozemskim očima sitni, prilično nezanimljivi, komplicirani, čudni, te da često tek naknadno, kada smo pokazali natprosječnu upornost i izdržljivost, doživimo nešto slično blijedom priznanju, rijetko simpatiju. Generaliziram i naravno pretjerujem, jer da je stvarno na svakom koraku tako, ne bi se ovdje izdržalo. Ali ima u tome što tvrdim dosta vlastitog iskustva i puno istine. Evo na primjer hrvatski jezik, koji se ovdje i dan-danas, iz neznanja, šlamperaja ili drugih razloga, često naziva starim, kombiniranim imenom, da ga sada ne spominjem.Ili opis nastajanja Lučićevog rječnika, koji potvrđuje da je samostalnost hrvatskog jezika za neka nizozemska povjerenstva prije svega bila jedna velika gnjavaža. Od 1996., kada mu je prvi puta odbijeno financiranje, do danas se ponešto i promijenilo. Samo naivni mogu misliti da je to išlo s vremenom, samo od sebe. Pokušaji, promašaji, odbijanja, novi pokušaji, posustajanja i ponovni zaleti, podrška iz kruga prijatelja, znanaca, kolega, borba protiv općenite ravnodušnosti ili goreg, a ‘usput’ i rad na rječniku koji nije dovoljno znanstven za doktorat nauka, ali je nužan i mora doći. Sreća da smo po urođenoj kolektivnoj naravi uporni i da ipak polagano izlazimo na vidjelo. Da time ponešto i mijenjamo. Vrlo polagano.

Čestitke i hvala Lutzu, kako ga ovdje svi zovu, na prvom hrvatsko-nizozemskom rječniku!

IMG_5314

IMG_5308

Woordenboek Kroatisch-NederlandsLutzov rječnik
Lučić, R.
€ 70,00
Pegasus, 596 blz., gebonden, 2013,
ISBN 9789061433804

Advertisements

One thought on “Sva sreća da smo uporni

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s